ČUNOVO

Čunovo je hrvatsko selo, koje se nalazi na tromeđi država Slovačke, Austrije i Mađarske, u najsjevernijem dijelu Gradišća, gdje se govori čakavsko-ikavsko-ijekavskim dijalektom. Starija generacija stanovništva još i danas aktivno govori četiri jezika (hrvatski, njemački, mađarski i slovački).

Prije nego što počnem pisati o tamburi i tamburaškoj glazbi u Čunovu dozvolite mi nekoliko riječi o našem selu i njegovom stanovništvu. Čunovom su prošli Rimljani, Avari, Slaveni i mnogi drugi narodi. O tome svjedoče brojni arheološki zapisi i iskopine. Čunovo je staro selo, a u prvom pisanom zapisu iz 1232. spominje se kao Chun (čita se Čun). Neki misle da naziv Chun dolazi od staroslavenskog čun - čamac, što je moguće s obzirom da se selo nalazi uz Dunav koji u blizini sela meandrira te su seljani bili usko povezani s rijekom. Do 1518. godine, kada se prvi put spominje ime Gašpara Horwatha - seoskog vlastelina, u selu je živjelo pretežno njemačko stanovništvo. Ali u to vrijeme se doseljavaju Hrvati koji postaju većinski narod u selu i tako ostaje sve do polovice 19. stoljeća. Od tada se domaće stanovništvo sve više asimilira. Do studenog 1947. Čunovo se nalazi u Mađarskoj. Nakon mirovnog sporazuma u Parizu tri sela, među njima i Čunovo, ulaze u sastav Čehoslovačke. Danas se 15 posto od približno 1000 ljudi službeno izjašnjava Hrvatima. Čunovo je danas najmanje naselje od 17 sastavnih dijelova glavnoga grada Bratislave. Nalazi se točno na tromeđi Mađarska - Austrija - Slovačka. Jedino javno mjesto gdje su Čunovci mogli izraziti pripadnost hrvatskome narodu bila je mjesna crkva. Do 1981. godine mise su se gotovo u cijelosti održavale na hrvatskom. Danas se nedjeljom održava jedna, a u tjednu dvije mise na hrvatskom jeziku. Za vrijeme Čehoslovačke nije se bilo moguće organizirati.

Jive Maász
predsjednik HKD - Čunovo

O NAMA

Nakon pada komunizma u siječnju 1990. po uzoru na gradišćanske Hrvate u Austriji osnovali smo Hrvatsko kulturno društvo - Čunovo. Od tada društvo intenzivno djeluje na polju kulture. Prvo je utemeljen pjevački zbor koji nastupa u Čunovu i široj okolici sa svojim čunovskim repertoarom. Uz pjevački zbor utemeljili smo dječju plesačku grupu - Čunovsko jato. U proljeće 1993. godine smo uz pomoć velečasnog Branka Kornfeida (župnik u Stinjacima / Stinatz, Austrija - južno Gradišće, kasnije u Pandrofu / Parndorf, Austrija), koji nam je nabavio instrumente, počeli vježbati. Tako smo do kraja lipnja (za vrijeme Festivala hrvatske kulture u Devinskom Novom Selu) navježbali nekoliko tonova koje smo "ponosno" prezentirali. Ansambl (tamburaši i pjevači) je jedno vrijeme imao više od 30 članova. S vremenom se ansambl smanjio na 15 članova. Krajem rujna 2000. godine utemeljili smo dječački tamburaški sastav Čunovski bećari (10 dječaka) koji smo nakon 3 mjeseca proširili na 25 tamburaša i tamburašica. Jedni su dosta dugo izdržali, a drugi nisu mogli nastaviti zbog raznih drugih interesa i obveza. Stari tamburaši nažalost više ne vježbaju a Čunovsko jato se transformiralo u slovačku folklornu grupu (novi naziv glasi Čunovský kŕdeľ). Mladi tamburaši vježbaju redovito dva put tjedno i dostigli su dosta dobar tehnički nivo (u gradišćanskom kontekstu te ih trenutačno ima 13 (od 13 do 22 godina). Društvo ima godišnje od 20 do 30 javnih nastupa u Slovačkoj i u inozemstvu. Naše prijateljsko društvo u Hrvatskoj je HKPD Bosiljak iz Čučerja s kojim se družimo više od 15 godina.

Tambura se u Gradišću svira od dvadesetih godina prošlog stoljeća i od tog vremena postala je pravi narodni instrument s kojim se Hrvati na ovom području identificiraju. Kod nas u Čunovu su se još prije 100 godina svirale gajde i violine, to je bila narodna tradicija.Čunovski bećari uglavnom izvode izvorne gradišćansko-hrvatske pjesme – „jačke“ – iz okolice Čunova, te iz cijelog Gradišća, koje su se prenosile iz generacije na generaciju. U repertoaru grupe se nalaze također pjesme i plesovi iz stare domovine – Hrvatske.

Od osnivanja Čunovskih tamburaša i Čunovskih bećara tamburaška društva i HKD vodi Jive Maász.